Aktivnosti

2. dio...

Nakon besprijekorno odrađenog prvog dijela, te ispunjavanja 3 strateška cilja, sa vjerom i nadom krenili smo rješiti i ostale. Još uvijek pod dojmovima besprijekorne trave pod nogama, pogleda na moćni Dunava i mirisima netom procvjetalog bagrema i bazge, zaputili smo se u obilazak vinograda. Naš neumorni domaćin, vodio nas je kroz nasade Graševine, Merlota, Cabernet Sauvignona... usput odgovarajući na naša bezbrojna pitanja.

Nakon kraćeg obilaska flore, pronašli smo i faunu. Na putu prema mehanizaciji Vinarije, naišli smo na dva prekrasna riđanaUslijedio je neizostavni photo session koji nam je kasnije stvorio probleme. Naime, na jednoj slici imali smo tri konja, te smo nakon dulje rasprave zaključili da je ipak onaj sa sunčanim naočalama naš tajnik. Iako je bilo nekih prijedloga i planova da tajnika ostavimo tamo, ipak smo u kompletnom broju nastavili dalje. Teška srca obišli smo "pušnicu" (Ivo nas je pozorno gledao, a i ljestve su bile malo visoke), te mehanizaciju. Ovdje smo našli i jedan John Deer traktor, na sveopće iznenađenje (tko li mu ga je samo prodao). Usput, malo smo upregnuli tajnika, obišli još vinograde pri povratku, i vratili se do kuće/vinarije.

E tu je započeo naš križni put. Za tu operaciju, trebalo nam je pojačanje, pa se kao grom iz vedra neba pojavio "Komšo". Uz kratko upoznavanje sa čudom tehnike automatizacije i temperaturne regulacije objekta, prošli smo kroz "crne dveri Mordora". Doduše, nisu baš bile crne, a niti su vodile u Mordor, već na jedno puno bolje mjesto. Gospodin Ivo toliko detaljno nam je pričao o tehnološkim procesima proizvodnje vina, da su neki od nas već počeli razmišljati o svojoj vlastitoj vinariji. Drugi su se već uplašili da će ostati žedni, pa su odlučili preuzeti stvari u svoje ruke. Konačno, probali smo i poneko vino, i popravili raspoloženje. Ako je to bilo moguće. Neki od nas bili su lijepi (Vlatka, ne Siniša), neki od nas bili su pristojni (komšo), a neki su se trudili objašnjavati kako ne vole bijelo vino. Nismo im povjerovali...

Iako se nismo dali van, izmamili su nas na prevaru. Kako je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno, u borbi za goli život svoje vinarije, Ivo je upotrijebio sva raspoloživa sredstva. Iako je zabranjeno Ženevskom konvencijom, jedino što nas je uspjelo otjerati bio je dim, vatra i intenzivan miris.  Ipak, budući da smo meka srca, oprostili smo. Idućih sat vremena nismo baš nešto puno pričali, zauzeti razmišljanjima o kvantnoj fizici. Da ne bi sve završilo samo na fizici, probali smo je kombinirati sa biologijom. Nakon obilne kombinacije, već pomalo umorni, zahvalili smo se našem kemičaru. 

Tada je uslijedio odmor. Neki su se igrali sa psom, neki sa konjima, a neki su ponovo otkrivali ljubav. Budući da nam je Vlatka toga dana bila jedina prisutna dama, sve njene želje morale su biti ispunjene. Pa je tako na obližnji sajam cvijeća prevezena najnovijim kolima. Mi smo još malo uživali u prirodi, druženju i ostalim delicijama našeg domaćina. Usput, obnovili smo skladišta, ratne rezerve, snimili jednu oproštajnu zajedničku fotografiju, nažalost, bez Vlatke i Borisa. 

Nekoliko minuta prije 6, stigao nam je prijevoz, te smo se teška srca oprostili od iznimnog domaćina i zaputili kući.

Ipak u sjećanju ostaje jedna divna subota sa super zabavom u dobrom društvu.

 

Ivan Horvat, tajnik 

 

 

P.S. 

Klikom na podebljano otvarate slike.

Sve fotke pogledajte u našoj galeriji