Aktivnosti

Na sveopće iznenađenje, poslije 08. svibnja naišao je deveti. Iako su neki osnovano sumnjali u sposobnosti organizacijskog odbora, sve pripreme su izvršene na vrijeme. Kao prvo, broj polaznika bio je nepoznat, do samog trenutka ukrcavanja.   

Licitiralo se  s brojevima između 10 i 15, sve do zadnje večeri pred polazak. Sredstvo prijevoza lebdjelo je u izmaglici, ovisno o broju sudionika. Točnu destinaciju, kao niti način dolaska do nje, nismo poznavali. Živjeli smo u nadi da je netko od ekipe nekada bio tamo, što se pokazalo kao naša najjača karta. Ne ekipa, već nada. Da bi što više zakomplicirali situaciju, dogovorene su dvije polazne točke, tako da je osim broja ljudi, nepoznato bilo i mjesto njihovog ukrcavanja. Da ne bi ispalo da smo sve prepustili improvizaciji, potplaćen je Zoran Vakula i naručeno je lijepo vrijeme. 

 

Konačno je svanio i taj dan. Zapadni dio kontinenta slavio je Dan Europe, istočni dio kontinenta s nestrpljenjem je isčekivao veliku paradu u Moskvi, povodom 70. obljetnice završetka Velikog Domovinskog rata, a mi smo samo tražili svoje mijesto pod suncem, uz koju kapljicu nektara Bogova.

Imali smo nekoliko ciljeva:

1. Naći minibus

2. Ukrcati sve članove

3. Pronaći destinaciju

4. Malo popiti i podružiti se

5. Vratiti se doma bez kolateralnih žrtava.

 

I tako je sve krenilo...

Nekoliko kraćih telefonskih konzultacija, lokacija, A, lokacija B, predsjednik, polupredsjednik, tajnik, redovni i izvanredni članovi, i nakon samo pola sata zivkanja, već smo svi bili u busu. Dobro, skoro svi, budući da je osoba tajnog imena "Komšo" zbog nenadanih poslovnih obveza odlučila doći svojim vozilom. Doduše, nije baš znao gdje treba doći, ali The Tajnik će mu već sve objasniti. Uglavnom, prije pola 12, već smo apsolvirali 2/5 točaka. Prebrojali smo putnike, 12 Apostola... Šteta što nismo krenili za Vinariju Apostol iz Trnave, ali njih smo već posjetili prošle godine. Bitno je za istaći, naša ekspedicija bila je počašćena i sa jednim ženskim članom, gđa Vlatka Antunović. Nažalost, ostale naše dame (Dubravka, Zrinka, Maja) bile su spriječene.

 

Zoran Vakula ispunio je svoje obećanje. Dan je zaista bio prekrasan. Grijalo nas je 27 zaposlenih Celzijusa, uz gdje-god-koji stidljivi oblačak. Budući da nam je plan posjeta bio prilično fleksibilan, aklamacijom je usvojen prijedlog predsjednika za usputnu postaju - Manastir Uspenja presv. Bogorodice u Dalj Planini (narodni naziv Manastir Vodica).

Manastir čine crkva, oltar na otvorenom uklesan u brdo i čardak (konak). Stara crkva u manastiru podignuta je 1758. godine. Porušena je u 2. svj. ratu a nova je podignuta u periodu od  1946. do 1948. godine. Čardak je podigao patrijarh Josif Rajačić sredinom XIX vijeka. U čardaku izvire vrlo pitka voda kojoj narod pripisuje ljekovita svojstva. Manastir Vodica važno je hodočasničko mjesto, pogotovo o Preobraženju Gospodnjem (19. avgust). Posljednjih godina manatir je u obnovi i dogradnji.

Malo smo protegnili noge, spustili se niz dvorište Manastira, otišli do vrela, neki čak popili i malo vode. Naš vrijedni član Despot opalio je i pokoju fotku (DSC08132-DSC08151), te smo se zaputili uzbrdo prema busu. Nije bilo lako. Za ne povjerovati, ali put nazad bio je nešto teži nego dolje, vjerojatno zbog količine vode koju smo popili.

 

I tako nedugo poslije par minuta "hvatanja zraka", preživjeli su sjeli u bus i nastavili ekspediciju. Nakon 10-tak minuta, ugledali smo putokaz na slici, te smo uskoro bili na svome cilju (3/5). I onda nas je dočekalo OVO! Za ne povjerovati. RAJ na zemlji. 

Na vrhu Daljske planine, točno na mjestu gdje Dunav u širokom luku pravi "ispupčenje", 170 metara iznad rijeke, smjestila se Vinarija Brzica. Na savršenoj lokaciji, gdje pogled (DSC08155-DSC08169) "puca" na Vojvodinu, od Sonte pa sve do Apatina, pa čak i Sombora, g. Ivo Brzica sagradio je svoje velebno zdanje. Sam ulazak u posjed odaje dosta o vlasniku. Kamene ploče, uredno povezani čokoti, drveni stupovi i savršena trava, posječena "kao po špagi". Odmah na početku, upoznali smo i zvijezdu dana, neumornog Archie-ja, koji se vrlo brzo sprijateljio sa Dekanterovcima. 

 

Nakon WOV-efekta i kraćeg obilaska samog dvorišta, domaćin nas je proveo u obilazak vinograda i svojega imanja. Ali o tome više u nastavku...

  

P.S. 

Klikom na podebljano otvarate slike.

Sve fotke pogledajte u našoj galeriji